Hoćemo li se jednog dana cijepiti protiv demencije kao protiv ospica ili vodenih kozica, a sve kako bi i u 90. znali vlastito ime ili što smo jučer jeli? Biti star, a imati mlad mozak ideal je koji se danas čini mnogo bližim negoli jučer jer je upravo u tijeku druga faza ispitivanja cjepiva protiv Alzheimerove demencije, a pasivna imunizacija, kojom se pacijentima unose antitijela protiv demencije, već je u trećoj ili završnoj fazi i već se ispituje na pacijentima. Dapače, studija će se raditi i u Hrvatskoj. Naime, u tom čudu medicine “prste” ima i hrvatski neuroznanstvenik prof. dr. Nenad Bogdanović, direktor za neuroznanost farmaceutskoga diva Wyetha.

Taj se zagrebački student prije 20-ak godina zaputio u švedski Karolinska institut i ondje ostvario zavidnu znanstvenu karijeru baveći se proučavanjem mozga i liječenjem demencija, poglavito Alzheimerove demencije, što su zapazili i u Wyethu. Pozvali su ga, a on je prihvatio voditi njihov prestižni odjel za neuroznanstveni program. Inače, prof. dr. Bogdanović za svoj je vrhunski pedagoški rad u Švedskoj nagrađen “malim Nobelom” prije četiri godine, i to na prijedlog 8000 svojih švedskih kolega i studenata kao prvi stranac u povijesti koji je dobio tu nagradu.

Očekuje li razvijeni svijet, pa tako i Hrvatsku, epidemija demencije s obzirom na to da je stanovništvo sve starije?

- Postotak starih ljudi jednak je gotovo u cijeloj Europi, pa tako i Hrvatskoj, a to znači da je starijih od 65 godina oko 17 posto. Drugim riječima, u Hrvatskoj ih u ovom trenutku ima oko 750.000 starijih od 65, a projekcija je da će do 2050. njihov broj biti 24 posto ili milijun i 650 tisuća. U tom slučaju zaista se može očekivati epidemija demencije. To znači da će se sadašnji broj od oko 75.000 dementnih povećati na oko 165.000. Dakako, najviše će biti Alzheimerove demencije ili oko 50 posto, dok će primjerice frontalne, vaskularne, Parkinson demencije i druge činiti manji broj. Naime, ukupno ima oko 70 vrsta demencija.  

Ima li podataka o demencijama i u najmlađoj dobi?

- U obiteljima u kojima postoji genska mutacija demencija se može pojaviti već sa 25 ili 30 godina. Nažalost, bolest se prenosi s generacije na generaciju. No genska mutacija prisutna je kod samo jedan do dva posto Alzheimerove demencije.  

Dugo proučavate Alzeimerovu demenciju. Što se zapravo događa u mozgu da se više ne možemo sjetiti ni gdje smo ni tko smo?

- Neovisno o tome radi li se o ranom ili kasnom Alzheimeru, jedan protein koji je normalno prisutan u našem tkivu, amiloid, i sastavni je dio naših stanica počinje se  stvarati u prevelikim količinama i nagomilava se u stanicama te u izvanstaničnom prostoru i direktno utječe na stanice mozga koje gube svoju funciju i na kraju odumru. Naime, kad stanice propadnu, ne možemo dobiti nove u kori mozga koje su važne za našu kognitivnu funkciju, jer svaka stanica ima svoju memoriju. Kad bismo ih išli nadomjestiti, to ne bi bila više ista osoba jer to nije ista memorija.

 Jednostavno ta je stanica zapamtila nešto drugo nego naša vlastita. Kako ne možemo stvarati nove stanice mozga, radi se na tome da se spriječi djelovanje “zločestog” proteina za koji vjerujemo da se počinje taložiti i 20-ak godina prije negoli se pojave prvi simptomi demencije. Velike morfološke studije pokazale su da patološko nakupljanje proteina amiloida postoji gotovo 15 godina prije početka kliničkih znakova bolesti.

Zdrav mozak		Mozak s oštećenjima uzrokovanima Alzheimerovom bolešću

Kako spriječiti nagomilavanje proteina dok smo još pri punoj svijesti?

- Upravo to je princip djelovanja nove generacije lijekova. Naime, dosadašnji lijekovi djelovali su simptomatski. Oni su nadomještali funkciju propalih neurona. No njihova je učinkovitost maksimalno do godinu dana, a nakon toga stanje se pogoršava.

Vi radite na tim novim lijekovima koji bi trebali očistiti mozak od amiloida koji okupiraju mozak?

- Da, riječ je o zadnjoj fazi, odnosno kliničkom ispitivanju lijeka koji će se primijeniti na 4000 pacijenata, od kojih je polovica u SAD-u i drugim zemljama svijeta, a polovica u Europi. Ti lijekovi direktno interferiraju s procesom stvaranja, nakupljanja i čišćenja amiloida. Drugim riječima oni ne djeluju na završni produkt destrukcije, odnosno neuron, već pokušavaju prije negoli taj protein uništi neuron zaustaviti nakupljanje amiloida i poboljšati njegovo čišćenje. Ti se lijekovi zovu DMD (lijekovi koji modificiraju proces bolesti). Pokušavamo očistiti amiloid iz mozga i zato je Wyeth proizveo antitijelo u obliku pasivne imunizacije (daje se samo antitijelo), a u tijeku je druga faza ispitivanja cjepiva (daje se antigen u tkivo i stvori se svoje antitijelo).

Koja je razlika između cjepiva i pasivne imunizacije?

- Ako se daje cjepivo, onda se daje antigen kako bi organizam, kao kod cijepljenja protiv TBC-a, stvorio antitijelo i tako se zaustavilo stvaranje viška amiloida. No problem je što zasad ne znamo što će taj antigen učiniti u organizmu za 10 ili 20 godina. U tijeku je predkliničko ispitivanje toga cjepiva, ali nažalost ne postoji animalni model na kojem bi se to moglo dodatno ispitati. Naime, Wyeth je 2002. godine već imao cjepivo koje je, nažalost, imalo kao nuspojavu encefalitis. Sad smo promijenili mjesto na proteinu gdje se veže antitijelo pa ćemo vidjeti kako će djelovati. Znatno dalje otišli smo s imunizacijom koja se već primjenjuje na ljudima. Doziranje je takvo da se pacijentima intravenozno višekratno u razmaku od mjesec dana daju antitijela nekoliko puta tijekom godine i pol i to se pokazalo učinkovitim.

Kojim pacijentima dati lijek?

- S obzirom na to da su sva naša predklinička ispitivanja pokazala da imunizacija djeluje, započelo se s onima koji već imaju Alzheimerovu demenciju. Pasivna imunizacija djeluje tako da se antitijelo zakvači za amiloid, a zatim se aktiviraju čistači u mozgu koji ga čiste. Amiloid se prebacuje u krv, a mi porastom amiloida u krvi ili u likvoru dobivamo dokaz da lijek djeluje.

Premda je ideja da se imunizacija provodi što ranije, zasad DMD dobivaju pacijenti s blagim i srednjim oblicima Alzheimerove demencije. Inače, studija koja se već provodi u SAD-u uskoro će se početi provoditi u Europi, pa i u Hrvatskoj, i to u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče i u KB-u Sestara milosrdnica.  

Što je najveći problem kod stvaranja lijeka protiv Alzheimerove demencije?

- Kod pronalaženja lijeka uvijek je problem činjenica da su i ti u bolesti “zločesti” proteini potrebni organizmu, no šteta nastaje kad ih je previše. Primjerice, višak amiloida stvara se kod Downova sindroma, kod kojeg postoje tri gena za taj protein, i zato takve osobe dobivaju češće Alzheimer negoli ostala populacija. Naime, osobe s Downovim sindromom imaju Alzheimer već nakon 40. Mi još ne znamo sve procese stvaranja tog proteina i njegova čišćenja, no ipak znamo da mutacije na kromosomima 21, 1 i 14 utječu na rad enzima koji stvaraju više amiloida, što vodi njegovoj neželjenoj akumulaciji.

Koliko je za liječenje ovim, ali i drugim lijekovima važno točno postavljanje dijagnoze Alzheimera s obziromn na čak 70-ak raznih vrsta demencije?

 - To je prvi i najvažniji korak jer nema smisla liječiti demenciju sa specifičnim lijekom ako pacijent nema tu patologiju. Sistemskim lijekovima može se liječiti više vrsta različitih demencija, ali sa specifičnima to nije moguće. Rana dijagnostika znači da već liječnik obiteljske medicine u razgovoru može prepoznati da pacijent ima poremećaj kognitivnih funkcija.

U Švedskoj to također radi obiteljska medicina, gdje se napravi krvna slika, zatim se isključe demencije koje imaju neku drugu podlogu, kao što je poremećaj rada štitne žlijezde, i tek se nakon toga pacijent upućuje u memory centre gdje se obavljaju CT, MR i druge pretrage, uključujući i pregled likvora. U ekipi memory centra su i psiholozi, logopedi, psihoterapeut, a pretrage traju od četiri do osam dana, i to u dnevnoj bolnici. Nakon postavljene dijagnoze pacijent se vraća u svoju sredinu gdje se njegova obitelj i lokalna zajednica brinu za njega. Bilo bi dobro da se i u Hrvatskoj formiraju memory centri jer bi tada bila bolja dijagnostika demencija i kvalitetnije liječenje. 


Goranka Jureško