Ne postoji antibiotik za depresiju

Razgovor s prof. dr. sc. Ninoslavom Mimicom, predstojnikom Klinike za psihijatriju Vrapče u Zagrebu

Svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će do 2020. godine depresija biti drugi vodeći uzrok invalidnosti u svijetu, odmah iza kardiovaskularnih bolesti. Prema podacima, oko deset posto žena i pet posto muškaraca patit će od depresije u jednom trenutku života, a svaka peta osoba koja pati od te bolesti pokušat će izvršiti suicid! Iako je nešto češća u srednjoj odrasloj dobi, od nje nisu pošteđene ni starije osobe. Zato smo o uzrocima i problemima depresije kod starijih osoba porazgovarali s iskusnim psihijatrom, prof. dr.sc. Ninoslavom Mimicom, predstojnikom zagrebačke Klinike za psihijatriju Vrapče i pročelnikom Zavoda za biologijsku psihijatriju i psihogerijatriju.

Bijeda u četiri zida

Tko najčešće obolijeva od depresije?

Depresija je bolest suvremenog društva, u današnje doba bilježimo porast depresije u svim zemljama, a poglavito u zemljama zapadne Europe i Amerike, što se povezuje i sa suvremenim razvojem, odnosno većim pritiscima društva na pojedinca. Depresija se javlja u svim dobnim skupinama, najčešća je u srednjoj odrasloj dobi, ali je nisu pošteđene ni starije osobe.

Koji su razlozi depresije kod starijih osoba?

To može biti neki tragični događaj, direktno kod te osobe ili kod bližih i važnih osoba iz okoline, npr. smrt dugogodišnjeg životnog partnera, loša socio-ekonomska pozicija, odnosno smanjenje primanja kad se čovjek umirovi, a važno je naglasiti da je najčešći uzrok taj što se umirovljenjem ostane bez dijela aktivnosti. Tako se dogodi da su ti ljudi sebi loši šefovi, jer ne znaju sami sebe adekvatno „uposliti".

Kako spriječiti umrtvljenost u starosti?

Starije osobe moraju naći ono što ih zanima, što si vole priuštiti, dobra zaštita će biti jedan socijalni kontakt, druženje s ljudima, u čemu korisnu ulogu imaju umirovljeničke udruge.

Aktivna osoba nalazi smisao i ispunjava se zadovoljstvom, npr. posadite jedno stablo, u vrtu okopavate, na kraju dana ste zadovoljni da ste nešto napravili, a ako samo sjedite u četiri zida i buljite u plafon, počnete s vremenom postavljati pitanja o smislu, i pitanja koja vas zapravo oneraspoložuju.

Lijenost ili depresija?

Kako prepoznati da netko ima depresiju?

Simptomi depresije su u svakom slučaju sniženo raspoloženje u odnosu na ono uobičajeno te osobe, međutim važno je da to traje određeno vrijeme. Minimum je sniženo raspoloženje kroz 14 dana, ali osim raspoloženja tu su i mnogi drugi brojni simptomi, kao manjak volje, inicijative, umor, neimanje zadovoljstva, tu osobu ništa ne može razveseliti, sve što ju je prije veselilo sada joj ništa ne znači. Ta osoba teško obavlja svoje rutinske poslove, u smislu da nema snage ustati se iz kreveta, da nema snage obaviti jutarnju higijenu. Ne radi se o lijenosti, nego o promjeni ponašanja.
Depresivna osoba vrlo često ima smanjeni apetit, mogući gubitak na tjelesnoj težini, probleme sa spavanjem, najčešće u smislu nesanice. Anksioznost je često vezana uz depresiju, osoba se iracionalno boji da će se nešto loše dogoditi, iako nema vidljivog razloga da se to dogodi.

Što učiniti ako se netko prepozna u ovim simptomima?

Za liječenje depresije u današnje doba kvalificirani su liječnici obiteljske medicine, no jasno za teže slučajeve oni će konzultirati psihijatre. A depresija se liječi najčešće uspješno ambulantno, ali jasno postoji i mogućnost bolničkog liječenja kod težih slučajeva. Važno je liječiti depresiju jer, između ostaloga, depresija generira najveći broj suicida i pokušaja suicida, iako ti suicidi mogu ići i iz brojnih drugih stanja.

Također se kaže da depresija boli, ali ne u smislu fizičke boli, nego u smislu duševne boli, stoga je važno ubrzati proces sanacije i tome i liječenje služi, jer točno je da bi depresija najvjerojatnije sama i prošla, ali bi trajala puno mjeseci, a kroz liječenje se može pomoći da ta osoba bude izliječena u puno kraćem vremenu. Stoga, kod sumnje na depresiju potrebno je obratiti se liječniku.

Lijekovi nisu dovoljni

Kako se liječiti?

Relativno dobro se nosimo s depresijom, jer iako je ona česta, danas ipak postoje brojni lijekovi koji pomažu u sanaciji, odnosno u ubrzavanju oporavka od epizode depresije, iako je točno da još uvijek nemamo takozvanu etiološku (uzročnu) terapiju koja bi u potpunosti izliječila osobu, odnosno ne postoji „antibiotik za depresiju", nego imamo različite lijekove koji pomažu u oporavku i smanjuju ponovno pojavljivanje sljedeće epizode.

Jasno je da lijekovi sami po sebi nisu dovoljni, već je potrebno sagledati i sve druge okolnosti koje su dovele do nastanka depresije i vidjeti što se i tu može pomoći.

Može li se spriječiti nastanak depresije?

Ne može se nitko u potpunosti zaštititi od depresije, nitko ne može biti sto posto siguran da neće oboljeti, puno je čimbenika, među njima i genetski. Nije potpuno jasno, ali postoje genetske predispozicije da će netko reagirati na taj način, netko je osjetljiviji, a s druge strane postoje različite strategije kako ćemo smanjiti rizik od nastanka depresije, a to je jedan aktivni, dinamični život.

Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je samo dva stanja u području bolesti mozga i živaca kao javnozdravstvene prioritete, depresiju i demenciju, o njima treba posebno skrbiti.

Brojna istraživanja pokazuju da smanjivanje prihoda kućanstva gotovo udvostručuje rizik od mentalnih oboljenja. S obzirom da prosječna mirovina u Hrvatskoj čini tek 37 posto prosječne plaće, zaključak je da odlazak u mirovinu u Hrvatskoj povećava rizik od razvoja depresije, već samo zato jer dolazi do pada standarda. Slažete li se?

Djelomično bi se tako moglo zaključiti, no ja bih dodao da smanjenje prihoda kućanstva nizašto nije dobro, niti za nastavak ispunjavanja kulturnih, sportskih, egzistencijalnih i svih drugih inih potreba. Naime, danas kada sve košta, limitirane financije mogu dovesti i do socijalne izoliranosti.

No, kada smo toga svjesni, onda se s time možemo i bo¬riti, pa je stoga potrebno i prije odlaska u mirovinu smišljati što će se u mirovini moći nastaviti raditi, koji su to poslovi (hobiji) pogodni da se i u takvim skromnijim uvjetima s njima pozabavimo. Uzgajati ruže, brinuti se za okućnicu, igrati balote, šetati s planinarskim društvom, samo su neki od brojnih mogućnosti koje će smanjivati rizik pojave depresije.

Kultura straha

Da li mjere poput prava na zapošljavanje na pola radnog vremena, uz zadržavanje mirovine, držite korisnima i za prevenciju depresije?

Svakako, primjereni rad je čovjeku uvijek koristan. Upravo pola radnog vremena (4 sata) je za mnoge osobe u mirovini idealna količina vremena koje će oni moći kroz dugi niz godina kompetentno obavljati, a taj rad će ih ohrabrivati i jačati kroz osjećaj korisnosti sebi i društvu, pogotovo u ovo doba naše sveopće nestašice (mlađih) ljudi svih struka i kompetencija.

Cijela naša kultura je kultura mladosti i straha od starosti. Koliko zapravo politička marginalizacija starijih u društvu utječe na takav stav kao i činjenica da se starije osobe stide potražiti psihijatrijsku pomoć?

Da, mnogi drevni i siromašniji narodi slave mladost, jer tu vide (fizičku) snagu, no suvremeni bogatiji narodi, u kojima danas ima sve veći postotak starijih osoba - također cijene i starije osobe, odnosno o njima znatno više skrbe (neki će reći zato jer među njima ima najviše bogatih i onih koji donose odluke).

Što se tiče traženja psihijatrijske pomoći, tu stigma po¬stoji u cijelom svijetu, pa je stoga od malih nogu ljude potrebno educirati u smislu da «nema zdravlja bez psihičkog zdravlja», da se psihičke bolesti, kao što je npr. depresija, mogu dobro zaliječiti, te da mlađi i stariji trebaju pravovremeno potražiti stručnu pomoć.

Osoba koja je otišla u zasluženu mirovinu ili bolje rečeno zaslužnicu (naime postoji recentna inicijativa da se umjesto termina mirovina uvede termin zaslužnica) najčešće ima još kapaciteta za rad u nekom smanjenom obujmu, pa je «grešna šteta» da se društvo toga odriče poradi nekakvih izmišljenih pravila.

Igor Knežević
(suh.hr / trecadob.com)