Gradovi širom svijeta trebaju spremnije uvoditi inovacije u skrbi, liječenju i podršci osobama s demencijom i više se služiti znanjem nacionalnih udruga za Alzheimerovu bolest, ističe novo izvješće Globalne koalicije za starenje (GCOA), Alzheimer's Disease International (ADI) i singapurske zaklade Lien.

Do sredine stoljeća broj starih 65 ili više godina udvostručit će se, a gotovo dvije trećine svjetskog stanovništva živjet će u urbanim područjima (u odnosu na nešto više od polovine danas). Prema OECD-u, broj starijih ljudi u gradovima raste brže nego u ruralnim područjima.

S obzirom na ove društvene promjene, iako je potreba vodstva lokalne uprave za rješavanjem demencije jasna, nalazi Indeksa spremnosti za inovaciju sugeriraju da gradovi širom svijeta nisu u potpunosti iskoristili mogućnosti razvoja i usvajanju inovacija u skrbi, liječenju i podršci osobama s demencijom. Ocijenjeni na skali od 0 do 10, pet najboljih gradova bili su London (8,4), Glasgow (7,8), Manchester (7,7), Amsterdam (7,5) i Vancouver (7,5). Gradovi s najboljom izvedbom nalaze se u pravilu u zemljama s visokim prihodima, kvalitetnom razinom nacionalizirane zdravstvene zaštite i nacionalnim planovima borbe protiv demencije koji pomažu promicanju inovacija na gradskoj razini.

Među 30 obuhvaćenih gradova, London i Glasgow vode u strategiji i predanosti te podršci zajednice osobama koje žive s demencijom, jer njihove lokalne udruge za Alzheimerovu bolest igraju ključnu ulogu u formiranju nacionalnih akcija borbe protiv demencije.

„Ovogodišnji indeks spremnosti za inovacije u području demencije uspostavlja temelje inicijativa usmjerenih prema snažnom promicanju kolektivnog djelovanja vlada, privrede, nevladinih organizacija, akademika i drugih čelnika", rekao je dr. Michael W. Hodin, izvršni direktor GCOA. „Gradovi se moraju suočiti s izazovom globalnog starenja i izgraditi kapacitete i prilike za poboljšanje zdravstvenih rezultata za ljude koji žive s demencijom, jer su oni u prvom planu inovacija u svojim zajednicama."

"Indeks nam daje jasnu sliku o tome kako su se neki od naših većih gradova pripremili za prihvaćanje inovacija u demenciji", rekla je Paola Barbarino, izvršna direktorica ADI-a. „Tijekom COVID-19 vidjeli smo koliko su gradovi važni u upravljanju pandemijom. Uz veliku koncentraciju stanovništva, gradovi imaju priliku i izazov pokrenuti najbolje prakse. Iz perspektive politike, Indeks poziva na akciju lokalnih i nacionalnih vlada na provođenju politika koje doprinose boljem životu oboljelih od demencije i njihovih najmilijih."

Glavna otkrića Indeksa uključuju:

• Gradovi moraju preuzeti odgovornost za izvršavanje nacionalnih planova demencije. Zaduživanje ministarstava, agencija, državnih službenika ili drugih stalnih tijela za provedbu plana na lokalnoj razini može pomoći u osiguravanju da se o demenciji stalno brine, čak i nakon primjena političkog vodstva, i da se inovativni planovi brige o osobama s demencijom potkrijepe odgovarajućim financijskim sredstvima.

• Gradovi se moraju zalagati za fleksibilne i transparentne modele financiranja koji omogućavaju regijama i gradovima prilagodbu nacionalnih programa i okvira lokalnom kontekstu.
  Gradovi moraju znati koliko osoba živi s demencijom u njihovoj zajednici. Točna, rana dijagnoza može pomoći da se osobama koje žive s demencijom omogući pristup visokokvalitetnoj skrbi; da se napredovanje njihove bolesti pravilno tretira i nadzire; te da će moći brzo pristupiti inovacijama u liječenju i njezi čim one postanu dostupne.
• Nacionalni programi ranog otkrivanja demencije trebaju biti usklađeni s lokalnom zajednicom. Jedna od najčešćih zabluda o demenciji je da je ona normalni dio starenja. Gradovi moraju biti spremni na razmjenu iskustava, dijagnostičkih alata i drugih resursa koji su prilagodljivi pojedinim zajednicama.
  Postdijagnostička podrška vrlo lokalizirana, ali nedovoljno objedinjena. Dionici grada trebaju surađivati na medicinskom, socijalnom i političkom polju kako bi osigurali postojanje lokalno prilagođene postdijagnostičke podrške i da zdravstveni radnici i drugi pružatelji usluga u zajednici budu odgovarajuće obrazovani.
• Lokalne samouprave i pružatelji usluga moraju osigurati dovoljan broj pristupačnih i visokokvalitetnih pružatelja skrbi u zajednici, uključujući dnevnu njegu, predah i njegu u kući, tako da osobama koje žive s demencijom budu uvijek na raspolaganju. U područjima gdje nedovoljni broj profesionalnih njegovatelja onemogućava odgovarajuću potporu osobama s demencijom, lokalni dionici trebaju pomoći u stvaranju radne snage kroz osposobljavanje, povećani pristup obrazovnim i strukovnim uslugama, kao i imigraciju, stvarajući tako nova radna mjesta i time smanjenje krize njege i skrbi.
  Gradovi bi se trebali angažirati i u potpunosti iskoristiti znanje i sposobnosti neprofitnih udruga za Alzheimerovu bolest i demenciju kao i stručnjaka u zajednici.
• Principi prilagođeni demenciji alati su i postupci koji čine organizacije, zajednicu ili društvo općenito dostupnijim i prikladnijim za osobe s demencijom i ujedno poboljšavaju kvalitetu života svih građana.
  Gradovi bi trebali poboljšati dostupnost postojećih i omogućiti nove modela financiranja istraživanja demencije.

Indeks također identificira primjere vodeće prakse - u velikim i malim gradovima, razvijenim i razvijenim - u pet ključnih područja Indeksa, koji mogu poslužiti kao model drugima u globalnoj zajednici.

"Starenje i urbanizacija su blizanci koji definiraju naše vrijeme", rekla je Radha Basu, direktorica istraživanja, Lien Foundation. „Kako starenje društva i demencija postaju sve češći, ovaj Indeks upućuje jasan poziv gradskim čelnicima i pomaže gradovima da uče jedni od drugih kako najbolje upravljati ovim velikim, globalnim izazovom zdravstva i socijalne skrbi."

Uvidi iz Indeksa dobiveni su podacima iz intervjua i anketa s ključnim globalnim vođama javnog mnijenja i stručnjacima za predmetnu temu (uključujući znanstvenike, zagovornike, istraživače, kliničare, poslovne vođe i ljude koji žive s demencijom), kao i sekundarnim istraživanjem izvora globalnih vlasti, uključujući ADI, Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, Svjetske zdravstvene organizacije i drugih.

Cjeloviti izvještaj o istraživanju možete pročitati/preuzeti na ovoj poveznici.