Prema izvještajima Svjetske zdravstvene organizacije, čak 44 milijuna ljudi danas u svijetu boluje od demencije, a među njima je velik broj oboljelih od Alzheimerove bolesti.

Ova bolest može se promatrati sa zdravstvenog, ali i s pravnog, političkog, psihološkog, sociološkog i ekonomskog aspekta. Tako je sa Samita G8 najrazvijenijih zemalja svijeta 2013. godine, kojemu je domaćin bio američki Chicago, upućen apel svijetu da je demencija bolest 21. stoljeća i da će sve nacionalne vlade morati više ulagati u skrb i zaštitu temeljnih ljudskih prava starijih osoba te izdvajati više novca kako bi osobe koje boluju od Alzheimerove bolesti dobile adekvatnu zdravstvenu skrb.

A kakva je situacija u Hrvatskoj, zna gradska vijećnica Silvija Dološić, polaznica poslijediplomskog sveučilišnog specijalističkog studija Ljudska prava na Pravnom fakultetu u Osijeku. Ova mlada pravnica intenzivno radi na osnivanju osječke podružnice za Alzheimerovu bolest, koja će pokrivati cijelu Osječko-baranjsku županiju. Silvija Dološić istražuje ovu problematiku s različitih aspekata, no mnogo toga saznala je tijekom šest godina vlastite agonije, kada je njezina baka bolovala od ove bolesti. Tada se susretala s mnogim problemima, primjerice, bolesnu osobu ne žele primiti ni domovi ni bolnice, no, to je, ističe, samo vrh ledenog brijega.

- Sve hrvatske vlade od 1990. do danas provode istu socijalnu politiku, koju karakterizira neosjetljivost prema ovoj ranjivoj populaciji. Prioritet su im politička elita i krupni kapital, a ne ranjive skupine. Svi oni ponavljaju istu neoliberalnu političku mantru: da ništa što nije produktivno na tržištu rada i ne proizvodi, u to ne treba ulagati. A te ranjive skupine su umirovljenici te osobe koje boluju od duševnih bolesti i intelektualnih smetnji - oštra je Dološić.

Svoje stavove ovako argumentira: “Moramo biti zabrinuti, Hrvatska je država s izrazito starom populacijom. Više od 20 posto stanovništva starije je od 65 godina. Procjenjuje se da u Hrvatskoj od demencije boluje više od 80.000 osoba, a tu ubrajamo i osobe oboljele od Alzheimerove bolesti”. A da oboljeli i njihove obitelji imaju velikih problema, potkrepljuje sljedećim riječima:

- Domovi za umirovljenike u vlasništvu države ne primaju bolesne od Alzheimera, bez obzira na to što je na pravnoj snazi pravilnik koji određuje da određeni broj kreveta u takvim ustanovama treba ostaviti za takve bolesnike. A tek prije dvije godine kod nas se počela razvijati palijativna skrb za oboljele od Alzheimera.

Osim toga, maksimalna novčana pomoć za obitelji osobe koja boluje od te bolesti iznosi 500 kuna mjesečno, što nije dovoljno. Jer ta bolest iscrpljuje obitelj, ne samo fizički i psihički, nego i ekonomski. Problem je i to, objašnjava naša sugovornica, što mnogi nisu svjesni da je to bolest, a ne dio starenja pa misle da osoba boluje od Alzheimera zato što je stara. Međutim, dobna granica za ovu bolest drastično se spustila sa 66 na 55 godina, što je zastrašujuće.

- Također, članovi obitelji i skrbnici oboljelih osoba s kojima razgovaramo na terenu, govore nam da se i neki liječnici opće prakse ponašaju diskriminacijski prema starijim osobama koje boluju od Alzheimera. Sve to potvrđuje da socijalna politika nije na zdravim temeljima na nacionalnoj, ali ni na lokalnoj razini. Paradoksalno je da država koja ima izrazito staru populaciju, ne posvećuje nikakvu pažnju tim osobama. A najnovija istraživanja govore da će od ove bolesti oboljeti dva posto populacije mlađe od 60 godina. Paradoksalno je također da se zagovara rad do 67 godina pa se postavlja pitanje hoćemo li u budućnosti imati dementne radnike, jer sada ništa ne radimo po pitanju zaštite temeljnih ljudskih prava ovih osoba - upozorava Dološić.

Na pitanje u kojem bi pravcu trebala ići reforma socijalne politike da bi se zaštitila ova kategorija stanovništva, naša sugovornica odgovara da hrvatska Vlada prije svega mora usvojiti novi okvir mentalnog zdravlja koji će sadržavati sve aspekte razvoja te napraviti novi nacionalni plan za zaštitu osoba koje boluju od Alzheimerove bolesti.

- Upravo na temelju tog nacionalnog plana mogu biti predočene sve zaštitne mjere koje će morati primjenjivati županije i gradovi. Smatram da je to prijeko potrebno. Jer, borba protiv stigme i diskriminacije demencije mora vrijediti kao jedinstveni koncept za cijelo društvo. Naime, osobe s Alzheimerom danas su persona non grata (lat. nepoželjna osoba) u hrvatskom društvu. O njima se ne priča, ne piše, ne govori, ne snimaju se filmovi. Oni nemaju status invalida, ne može im se oduzeti ni poslovna sposobnost - ističe Dološić.

Jer, dodaje, Hrvatska je demografski stara država, mlada radna snaga masovno nam odlazi u inozemstvo pa je stanje doista alarmantno. Stoga je krajnje vrijeme da se nešto učini. A da se nešto može učiniti, naša sugovornica potvrđuje svojim primjerom - osnivanjem osječke podružnice za Alzheimerovu bolest.

- Predali smo dokumentaciju, formirali stručni tim, osmislili program rada i nadamo se da ćemo za dva, najkasnije tri mjeseca, početi ozbiljno raditi. U Osječko-baranjskoj županiji, prema podacima Hrvatske udruge za Alzheimer, od ove bolesti boluje oko 6500 stanovnika. A to je velik broj. Nadam se da ćemo njima i njihovim obiteljima pomoći u rješavanju brojnih problema - zaključuje Dološić.

Vesna LATINOVIĆ