Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest

pet., 15. prosinac 2017.

Alzheimer - bolest treće životne dobi

http://www.glasistre.hr/lifestyle/zdraviilijepi/vijest/62504

pet 15.05.2009. 19:08:00

Kao i svako dijete i ja sam obožavala svoju baku. Nas unuke posebno je zabavljala šalama i zaboravljivošću. Često nas nije prepoznavala i mijenjala nam je imena. Roditelji su o tome pričali usput. Tek kada mog oca nije prepoznala te ga je gledajući širom otvorenih očiju upitala: »A čiji si ti sinko?«, objašnjeno nam je da je baka ozbiljno bolesna. Od toga su dana s njom živjeli stric i strina. Svi susreti s njima pretvorili su se u prepričavanje onoga što je baka opet učinila - ostavila otvoren plin, pustila mačku, otišla u dućan i zaboravila se vratiti. Takvo je stanje trajalo dvije godine, a onda je baka umrla.

Godinama kasnije saznala sam da je baka imala ranu fazu Alzheimerove bolesti. Predsjednika Hrvatske udruge za tu bolest, dr. Ninoslava Mimicu, stoga sam prvo pitala je li bolest nasljedna i koliko ljudi boluje od nje.
- Epidemiološki podaci govore da trenutno u svijetu ima blizu trideset milijuna ljudi s demencijom, a procjenjuje se da će do 2050. taj broj porasti na čak sto milijuna. Što se pak tiče Hrvatske, procjenjujemo, jer nemamo registar, da ima oko 80 tisuća bolesnih, odnosno boluje svaki deseti stanovnik naše države koji ima više od 65 godina. Kada govorimo o Alzheimeru, treba istaknuti da je to bolest treće životne dobi, iako valja naglasiti da se u rijetkim slučajevima pojavljuje i kod mlađih osoba. Bolest ponekad može biti genetska, odnosno jedan manji dio, otprilike deset posto svih demencija, je nasljedan.
Demencija je problem 21. stoljeća, a razlog zbog kojeg ljudi od nje sve češće obolijevaju treba tražiti u sve dužem životnom vijeku. S obzirom na to da žene u prosjeku žive sedam godina duže od muškaraca, češće obolijevaju od Alzheimera.
- Životna je dob najveći čimbenik rizika. Uz to što žene češće obolijevaju, istraživanja su pokazala da su i samci podložniji Alzheimeru, kao i manje društvene i socijalizirane osobe. Stoga je od neobične važnosti imati hobi ili bilo koju drugu društvenu interakciju s ljudima. No, bolest možemo prevenirati. Naime, općepoznati protektivni faktori koji smanjuju rizik, a tu možemo primijeniti i poznatu definiciju »što je dobro za srce dobro je i za mozak«, su zdrava prehrana, fizička aktivnost i mentalne vježbe. Poznato je, naime, da je mediteranska prehrana, inače bogata maslinovim uljem i omega tri kiselinama, odlična. Fizička aktivnost također je iznimno važan protektivni faktor, kao i mentalne vježbe, tzv. mozgalice, odnosno križaljke i slično, objašnjava dr. Mimica. Veli također da je u našem društvu jedan od akutnih i aktualnih problema stigmatiziranje bolesti.
- O Alzheimeru, od kojeg nitko potencijalno nije pošteđen, u našem se društvu gotovo ne govori. U svijesti naših ljudi imati tu bolest znači veliku sramotu. Takve se osobe stigmatiziraju pa uistinu nikada nećete vidjeti ili čuti da netko od naših zvijezda boluje od Alzheimera. S druge strane, kada je američki predsjednik Ronald Regan javno priznao da boluje od te bolesti, svijest o njoj se znatno podigla što je, u konačnici, rezultiralo velikim novcem doniranim u korist fondacije za istraživanje bolesti, kaže dr. Mimica.
Iako od Alzheimera boluje pojedinac, ona duboko utječe na ostale članove obitelji, najčešće na životnog partnera. Ujedno, bolest je neizlječiva, i kao takva iznimno iscrpljujuća za oboljelog i članove obitelji, Među inim, zaboravljivost, izgubljenost u vremenu i prostoru, nemogućnost samostalnog života, kao i niz poratnih simptoma prate oboljelog i obitelj, i to od dana postavljanja dijagnoze pa sve tijekom laganog i sigurnog napredovanja bolesti, koja traje od dvije do deset i više godina, do smrti oboljelog.
U početku se bolest može olakšati lijekovima (koji su usput rečeno preskupi i u Hrvatskoj se ne nalaze na HZZO-ovoj listi besplatnih lijekova za što se zalažemo), da bi kasnije u potpunosti preuzela bolesnika i okupirala obitelj sva dvadeset i četiri sata na dan. Obitelj ili osoba koja brine o bolesniku u tom slučaju mora promijeniti dosadašnji način života i u potpunosti se prilagoditi novim okolnostima. Kada se k svemu tome pribroji i činjenica da u našoj zemlji nema specijalizirane ustanove za smještaj takvih bolesnika, očito je da je pomoć članova obitelji danas jedino moguće rješenje, ističe dr. Ninoslav Mimica. (N. O. R.)

Tags: Glas Istre