Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest

uto., 11. kolovoz 2020.

Stav Alzheimer Europe o raspodjeli oskudnih medicinskih sredstava za usluge intenzivne njege tijekom pandemije COVID-19

sub 04.04.2020. 11:45:00

Alz-EU-logo--novi.jpg

Uvodne napomene

U svjetlu pandemije COVID-19 vlade diljem Europe poduzimaju mjere zaštite zdravlja, dobrobiti i života milijuna stanovnika u skladu s trenutnim i očekivanim potrebama temeljenima na znanstvenim savjetima, epidemiološkom modeliranju, razmjeni znanja i razvoju novih medicinskih dosega. U medijima se prenose, uslijed stalnog porasta broja ljudi koji su zaraženi virusom i umiru, primjeri solidarnosti i odgovornog ponašanja mnogih pojedinaca, tvrtki i vlada.

Nadamo se da će raznovrsne mjere usvojene i planirane u Europi biti dostatne. Međutim, u određenom trenutku resursi mogu biti nedovoljni pa se može uvesti trijaža (razvrstavanje pacijenata prema hitnosti tegobe), kako bi se upravljalo i uravnotežilo korištenje ograničenih resursa prema potrebama zdravstvene zaštite, što se u nekim zemljama već primjenjuje. To može otežati sigurnost da svi, uključujući i najugroženije članove društva, imaju jednaku zdravstvenu zaštitu, liječenje i podršku. Istodobno, prepoznajemo ne samo logističke probleme s kojima se suočavaju liječnici i zdravstveni radnici i potrebu zaštite njihove sigurnosti, već i psihološki i emocionalni utjecaj i etičke dileme s kojima se oni mogu suočiti kad resursi nisu dovoljni i kada treba odlučivati o životu i smrti. Ako i kada se pojavi potreba za trijažom, radi duševnog mira svih pogođenih, to se mora učiniti na etički, društveno prihvatljiv i pravni način.

Diskriminacija na temelju osobnih karakteristika ili situacije (kao što su dob, spol, rodni identitet, socijalna ili etnička pripadnost, invaliditet, socijalno-ekonomski status ili mjesto prebivališta) i rangiranja života na temelju vrijednosnih prosudbi ili pretpostavki o kvaliteti života su neprihvatljivi i protivni brojnim zakonskim i etičkim konvencijama i preporukama. Ne liječenje za vrijeme katastrofalne situacije, kao što je trenutna pandemija, ne može se opravdati potrebom pomaganja nekoj osobi u smrtnoj opasnosti. Međutim, nepravedna raspodjela nedovoljnih resursa (npr. zasnovana na diskriminaciji i vrijednosnim presudama) može predstavljati kršenje ljudskih prava.

Zajedničko vodeće načelo vezano za trijažu u izvanrednim situacijama, posebice u trenutcima nedostatnih resursa za pružanje intenzivne njege, treba se temeljiti na osiguravanju maksimalne koristi, a ne na stavu „tko prvi dođe, prvi će biti poslužen“ (što može rezultirati da oni s većom potrebom za liječenjem dođu u smrtnu opasnost jer će se liječenje pružiti onima koji ga trebaju manje ili su jednostavno bili geografski bliži bolnici). U izjavi Svjetske medicinske asocijacije o medicinskoj etici u slučaju katastrofa (Stokholmska 1994., izmijenjena Čikaška 2017.), to se određuje u smislu postavljanja prioriteta liječenja kako bi se spasio najveći broj života i ograničila smrtnost na minimum. Međutim, ako mlađi, inače zdravi ljudi imaju veću vjerojatnost preživljavanja ako im se pruži tretman koji spašavaju život, postoji rizik da dob i zdravstveno stanje neizravno postanu standardni kriterij za trijažu. Rizik se dodatno povećava ako se veća vrijednost pripiše procjeni godina života nakon preživljavanja, a ne broju godina tijekom kojih je neka osoba pridonosila društvu ili pretpostavkama o normalnom životnom vijeku pojedinaca, što može uvelike varirati. Neke smjernice povezuju smanjenu vjerojatnost preživljavanja COVIDa-19 sa specifičnim postojećim medicinskim stanjima (uključujući primjerice teške neurološke poremećaje i određene bolesti pluća i srca) i komorbiditeta, što se češće događa kod starijih ljudi i osoba s demencijom.

Postupci i smjernice za upravljanje nedovoljnim resursima u kriznim situacijama, poput trenutne pandemije COVID-19, mogu u načelu odražavati etički pristup, ali mora se voditi računa o izbjegavanju nenamjernog i sustavnog isključivanja osoba s demencijom, a s time i izostanka zaštite prava i života najranjivijih članova društva. Više organizacija i etičara izrazilo je ovo stajalište i pogled o upravljanju intenzivnom njegom kada su resursi ograničeni, kao i o širim pitanjima koja utječu na dobrobit i život ljudi, u određenim situacijama i potrebama, za koja postoji rizik da će biti pogođeni nerazmjerno nepovoljno ili da će bili diskriminirani.

Stav Alzheimer Europe

Stav Alzheimer Europe o pitanju trijaže pacijenata u kontekstu pristupa uslugama intenzivne njege tijekom pandemije COVID-19 je sljedeći.

Alzheimer Europa naglašava svoju opredijeljenost pristupu demenciji koji je utemeljen na ljudskim pravima i čvrsto uvjerenje da ljudi koji imaju demenciju nakon dijagnoze mogu dugo živjeti smisleno i vrlo kvalitetno. Stoga dijagnoza demencije sama po sebi ne bi trebala biti razlog da se ljudima odbije ili umanji mogućnosti liječenja, njege i potpore.

Vlade i zdravstveni sustavi trebaju poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurali potrebnu infrastrukturu (uz dovoljno ljudskih resursa), kako bi se izbjegla potreba za trijažnim odlukama.

Prema svakome, bez obzira na to prima ili ne usluge intenzivne njege, treba postupati osjećajno i s poštovanjem njihovog dostojanstva, kao i njihovih običaja, duhovnih uvjerenja i pružiti im, kad je to potrebno, sredstva za ublažavanje boli, sedaciju i / ili palijativnu skrb.

Tijekom pandemije COVID-19 odluke povezane s pristupom ili pružanjem usluga intenzivne njege (uključujući, ali ne ograničavajući se na spašavanje života ili održivo liječenje):

  • trebaju se temeljiti na procjeni pacijentova individualna stanja, a ne na tome ima li on određenu dijagnozu ili na generaliziranim pretpostavkama / stereotipima o utjecaju određene dijagnoze (npr. demencije) na ukupno zdravlje, životni vijek ili šanse za opstanak,
  • ne bi se trebale temeljiti na nemedicinskim kriterijima / karakteristikama (npr. dobi, mjestu prebivališta, spolu, rodnom identitetu, etničkoj pripadnosti ili bračnom ili roditeljskom statusu) ili vrijednosnim prosudbama (npr. o vjerojatnom trajanju života, pretpostavljenoj kvaliteti života, potencijalnom budućem doprinosu društvu itd.),
  • ne bi se trebale temeljiti na tome da li pacijenti imaju ili nemaju COVID-19,
  • trebaju uzeti u obzir trenutne želje neke osobe, a ako to nije moguće, njihove ranije izražene ili poznate želje (npr. anticipiranim naredbama ili koje prenosi njihova rodbina ili životni partneri), ali ne i njihove sumnjive ili pretpostavljene želje,
  • trebale bi uzeti u obzir načela i smjernice palijativne skrbi,
  • trebaju se izraditi na temelju jasnih postupaka odobravanja koji trebaju, kad god je to moguće, uključivati ​​najmanje dva kvalificirana liječnika s iskustvom u intenzivnoj njezi i jednog relevantnog zdravstvenog radnika (npr. medicinsku sestru ili profesionalnog njegovatelja s iskustvom pružanja palijativne skrbi),
  • odluke treba redovito pregledavati i dopunjavati sukladno zdravstvenim promjenama pacijenata, dostupnosti različitih i novih alternativnih načina liječenja i dostupnosti resursa,
  • trebaju biti dokumentirane na odgovarajući način (npr. uključujući detalje o razlozima donošenja odluke), datirane i potpisane.

Postupak upravljanja i pristupa uslugama intenzivne njege za vrijeme pandemije COVID-19 trebao bi biti transparentan i dostupan javnosti.

Ovo stajalište je Alzheimer Europa zauzelo 3. travnja 2020. godine.

Izvorni dokument: https://www.alzheimer-europe.org/Policy/Our-opinion-on/Triage-decisions-during-COVID-19-pandemic

Tags: