Čet., 21. studeni 2024.
Kako živjeti s oboljelim od Alzheimerove bolesti
U Savjetovalište za članove obitelji oboljelih od Alzheimerove bolesti dolaze članovi njihovih obitelji sa mnogo pitanja. Među prvima su što je Alzheimerova demencija, kako je i zašto došlo do tako velikih promjena u ponašanju njihovog supružnika ili roditelja, kako reagirati na čudno ponašanje i nesnalaženje oboljelog u prostoru i vremenu, kako uspostaviti komunikaciju, kako uskladiti ponašanje okoline prema bolesniku i često kada i kako bolesnika uvjeriti da prestane upravljati automobilom, raspolagati novcem i drugom imovinom, samostalno odlaziti od kuće. Najčešće je pitanje što ih još čeka i kako se na sve to pripremiti.
Obitelj svakog kroničnog bolesnika, pa tako i Alzheimerovog, postaje žrtva bolesti uz nesigurnost, strepnju, osjećaj nepravde, straha, tuge i ljutnje, uvijek uz financijske poteškoće. Neophodno im je razumijevanje, potreban im je savjet, a od osobe od koje očekuju savjet i razumijevanje očekuju i stručnost i veliku empatiju.
Osnovni savjeti
- Ne povisiti glas na bolesnika
- Ne prigovarati kod učestalih pogrešaka ili ponavljanja pitanja
- Ne objašnjavati da su osobe kojih nema, a koje oboljela osoba sada traži (roditelji, prijatelji) –umrli
- Ne objašnjavati da se bolesnik nalazi u svom stanu kada on želi otići kući
- Ne razgovarati s drugim ljudima u prisutnosti bolesnika o njegovoj bolesti, pogreškama koje čini, niti se radi istog stanja jadati,
- Ne inzistirati da bolesnik istog časa obavi npr.: brijanje, kupanje, uzimanje hrane, presvlačenje… kad mi mislimo da je vrijeme za isto
- Ne dozvoliti ostalim članovima obitelji ili susjeda da s omalovažavanjem govore o našem bolesniku – npr.: „pa jadan je, on ništa ne razumije“ i slično
- Nastojati da boravi u smirenom prostoru stana ili okoliša, bez buke TV-a ili radija, glasnog razgovora, proslave u obitelji i sl.
- Ne dozvoliti da mu strane osobe (u ambulanti, bolnici ili Domu) govore „TI“, obraćaju mu se s „baka“ ili „djede“
- Ako je osoba uznemirena tijekom dana ne čekati večer kada ionako postaje nemirnija, te tijekom večeri ili noći pozivati Hitnu službu i/ili policiju.
- U slučajevima uznemirenosti tijekom dana obavezno potražiti pomoć liječnika.
Prilagođavanje
Okolina bolesnika mora se prilagoditi bolesti i njenim posljedicama, mora zadržati dostojanstvo bolesne osobe, poželjno je da se sama interesira kako se ponašati prema bolesniku, da nauči prepoznavati neverbalne znakove koje bolesnik odašilje.
Po postavljanju dijagnoze, može obitelj tražiti i „drugo mišljenje“ ali i prihvatiti da se radi o teškoj bolesti, potražiti savjet liječnika i Savjetovališta za obitelj, prihvatiti njihove savjete, održavati redovite kontrole kod liječnika, a kod uočavanja bilo koje nuspojave na lijek savjetovati se s liječnikom koji je isti propisao.
Potrebno je riješiti sve poslove u kući: potrebne popravke ili preinake u kući/stanu, eventualna preseljenja, imovinsko - pravne i financijske poslove srediti najviše što je moguće, opunomoćiti odabranu osobu na pravno i pravedno zastupanje u svim važnim situacijama, srediti među obiteljske odnose, znati tko će i koliko moći sudjelovati u pomoći oko bolesnika.
Obavezno je potrebno da bolesnik obavi i druge preglede ili manje zahvate, dok je bolesnik u još dobrom općem stanju.
Neophodno je potrebno da bolesna osoba prestane upravljati autom.
Smještaj oboljelog
Predbilježiti oboljelog člana obitelji za smještaj u Dom umirovljenika.
Na svaki mogući način utjecati na društvenu zajednicu u smislu primjene Pravilnika o vrsti i djelatnosti Doma socijalne skrbi koji definira prihvat oboljelih od Alzheimerove bolesti u Domove umirovljenika.
Ne primanje oboljelog u Domove umirovljenika zbog dijagnoze Alzheimerove bolesti je kršenje osnovnih ljudskih prava i zbog te se formulacije svatko tko se susreće s ovim problemom mora energično boriti za prava bolesnika.
Boravak bolesnika u kućnom okruženju je najpoželjniji i svi ga savjetujemo, no taj vid skrbi do kraja nije moguć, zbog pogoršanja bolesti, zbog dobi ili bolesti njegovatelja ili nemogućnosti pružanja njege jer je njegovatelj još u radnom odnosu.
Kod smještaja bolesnika u Dom umirovljenika, savjetovati se s liječnikom, radi pojačane sedativne terapije dok se bolesnik ne privikne na novu sredinu, omogućiti duži i češći boravak člana obitelji uz bolesnika i prvim danima privikavanja u Domu, kako isti ne bi bio stresan i pogoršao osnovnu bolesti i ponašanje bolesnika.
Mira Dajčić
Voditeljica Savjetovališta
za članove obitelji oboljelih
od Alzheimerove bolesti